U menuetu trazila spas..

Drage moje, ja sam se u ovom malenom svijetu pomalo izgubila, prestala sam pisati, iz cistog razloga sto nemam mnogo sta da kazem.
Sada sam tu da kazem kako volim ovo proljece, ovo sunce koje je napokon stiglo u moje Saraaajevo<3 Namjeravam da izadjem u  bastu, i uz knjigu uzivat cu u ovom danu. Ovih nekoliko slobodnih dana mi je tako dobro doslo, da bih stigla sve obaveze od prosle sedmice, kada sam bila angazovana oko skolske novine. Nadam se da ce mi ovi dani biti ispunjeni, mozda neki izlet sa curama, ili tako nesto.
Za nesto vise od mjesec dana je ekskurzija, sto taako zeljno ocekujem. Ne zelim da mislim i opterecujem se  mislima o nasim grupicama, o problemima, zelim samo da uzivam u Pragu, Becu, u onim prekrasnim gradjevinama, sa dragim ljudima, jer ipak to se desava jednom u zivotu. no worries!  

Drago moje Sarajevo, da se nikada ne zaboravi.

Ruska zima je ovih dana u Sarajevu. Sve je tako mirno, usnulo..

Ovako mi naidju neki dani kada mi se samo nesto kupuje, sitnice, krpice, kojih je inace pun ormar, ali je to ocito nedovoljno nama, zenama. Uvijek sebi kazem "jos ovo, jos samo ovo" i onda vidim jos nesto i jos nesto..I tako se to sve vrti u krug. Onda za nekoliko dana sjednem prekrstenih nogu, onako kako ja to naaajvise volim i razocarano kazem da nemam sta obuci. Ja najvise volim kupovati sitnice, neke slatke stvari, najcesce cvijetnog uzorka, u bojama, sasvim rijetko nesto tamno, bilo da su to neke krpice, asesoari.. I onda dok to kupujem i mjerkam, najcesce sa drugaricama, u po frke, ona mi dobaci "nikada neces odrasti, pogledaj to, kao da si curica, pa osaaaamn'est ti je." I onda se ja zamislim..

Kako stvari stoje, osamnaeste cu docekati u nekom melanholicnom, nedefinisanom raspolozenju. "Umorna sam" - ponavljam i sama sebi i drugima koji svako malo znatizeljno pitaju. Nekada naidju ti trenuci, poklope te i shvatis koliko si stvarno mali.. Prosle su mi ove moje male godine kroz glavu..ona, neke sitne ljubavi.. Draga moja, koliko smo toga nas dvije planirale, sanjarile, gdje je to sve nestalo? Januar posebno donese taj val sjecanja, uspomena, uvijek ga onako prelezim, samo da prodje, pa da prodisem ponovo. Moje osamnaeste..i svi ti planovi, samo smo mi bile u njima, a sada.. I on, i njen dolazak i njene rijeci "hajde, sta ti fali, idi sa njim.." Sta ako ne zelim? Cuju li se moje rijeci uopste?!

Preslušao sam «sekretaricu», tri zadnje poruke bile su bez reči, no, neke glasove i ne moram čuti da bi ih prepoznao.. Laku noć, Ti Mala Breskvo, kako si samo mogla da pomisliš da te neću otkriti po načinu na koji zadržavaš dah? Mirno spavaj, moja mila, sanjaj da si perce na krilu galeba skitnice kog praskozorje zatiče nadomak obala Biševa.. Ja sam inače sasvim ok, ako si to htela da saznaš?

 

Ovo su oni trenuci kada mi istinski treba zagrljaj, rame za plakanje..tako sam umorna.

Cure moje, kako ste vi u ovim hlaaadnim danima, sta radite?
Ja ispijam kafe sa jeednim dragim bicem, uzivam uz Balasa all daaay. Sinoc sam gledala njegov koncert negdje odmah iza rata, ovdje, u mom gradu. Da vidite samo osmijeha, ociju koje se naprosto smijese zato sto je tu, sto je tim malenim cinom ucinio tako mnogo.

Sinoc je bilo zaista lijepo sa njih dvije, uz muziku, filmove i sleepover :)

Ostala sam duzna da ovdje zabiljezim najljepsi koncert na kojem sam ikaaad bila. Bilo je savrseno, prosto ne postoji rijec kojim bi se to moglo opisati. Trenutak kada je izasao na scenu..Zetrom se prosirio gromoglasan aplauz, vrisak..
Tako sam bila sretna sto sam to nakon toliko vremena dozivjela, sto cu ta dva dana jos mnogo puta prepricavati i prepricavati..barem do njegovog sljedeceg dolaska u moj grad :)
Redale su se pjesme - Panonski mornar, Sevdalinka, Sin jedinac, Buba Erdeljan, Prica o Vasi Ladackom i mnoge, mnoge druge. Priznao nam je Djole da nece toliko da nam nasteti, ipak je jesenja noc..jos da nas dovrsi sa baladama..ali sve one brze pjesme uskoro je nadoknadio neponovljivim baladama, koje su izazvale neke sitne kristalice u ocima, nista strasno.. Na Neki novi klinci poletjelo je u zrak desetine zeceva u raznim velicinama..na kraju koncerta je sve njih ponio na svojim ledjima, u jednoj velikoj vreci, licio je na Deda Mraza iz neke bajke, uostalom, cijela ta noc je bila i vise nego bajkovita, pocevsi od same scene, njegove posade, mladica koji je zaprosio svoju djevojku uz Provincijalku, do same publike koja je cijeli koncert prepjevala u jednom dahu.
Sutradan, bila je promocija njegovog filma Kao rani mraz. Film je divaaan, pun Balasevih stihova, kako iz pjesama, tako i iz knjiga.



Djole, hvala tii :)

Kada je profesorica izgovorila jednu recenicu, samo jednu u nizu od njenih pametnih izjava grr.. shvatila sam da mi treba promjena, treba nesto da me prodrma, okrene ovaj mali, dosadni, monotoni zivot. Ne znam kada je on postao takav..mozda je jednostavno uvijek i bio. Niti jednu stvar ne radim za sebe, za svoj gust. Bi li to pomoglo? Ona, ja i to. Ili je to ipak previse.. Sve, prokleto sve, detaljno analiziram, rasclanim na najsitnije cestice, dok ne postanem svjesna svih nedostataka i odustanem. Kukavicki.
Balasevic je gotovo pa ovdje, ruke gore ko odbrojava dane!

Oduvijek sam gledala neke filmove, serije na francuskom, italijanskom i tako polako upijala neke rijeci, izgovor. Ove godine naaapokon sam jedan od njih dobila kao predmet u skoli.

Volim ove dane u godini kada je u kuci neka posebna atmosfera; sire se neodoljivi mirisi, odzvanja zvonki smijeh, cuju se divne melodije, svi su maksimalno dotjerani i skockani, kao bombonice, momci dolaze sa Bajram-namaza.. Volim Bajram u mom Sarajevu.

Kako ste ga vi provele ove godine, drage moje?

Danas sam iskoristila suncan dan i shoppingovala od ranog jutra. Razmisljam o tome kako cu sada zaleci u fotelju i gledati One Tree Hill, mmm :) onda citati knjigu u basti i naprosto uzivati u preostalim danima augusta.

U Sarajevu bi nakon sest godina, kako doznajemo, trebao gostovati cuveni Djordje Balasevic. Ovaj veliki kantautor tom prilikom namjerava predstaviti publici svoj prvi film "Kao rani mraz", koji posljednju godinu promovira po regionu, ali i odrzati koncert. Sve bi to trebalo biti upriliceno u drugoj polovini oktobra, spominju se datumi 20., 21. i 22. (cetvrtak, petak i subota), a kao organizator "Energy Group".
U planu je da u Sarajevu prvog dana bude predstavljena prica o nastanku filma (making-of), a dva naredna dana rezervirana su za bh. premijeru filma "Kao rani mraz" i koncert Djordja Balasevica. Djordje i njegova supruga Olivera, koja se bavi menadzerskim dijelom posla, trebali bi pocetkom septembra doci u Sarajevo i potpisati ugovor. Po estradnim krugovim pronijela prica da su "tri momka iz Sarajeva nedavno isla u Novi Sad na pregovore s Balasevicem".

Na filmu "Kao rani mraz" radila je cijela porodica Balasevic. Tako Djordje potpisuje reziju, scenarij i muziku, supruga Olivera je bila producentica, a kcerka Jovana igra jednu od glavnih uloga. Radnja filma smjestena je u vrijeme Prvog svjetskog rata, a nastala je na osnovu legendarne Balaseviceve pjesme "Prica o Vasi Ladackom".

Dzemal Dragolj, direktor marketinga i produkcije Centra Skenderija, kazao nam je da je imao usmene dogovore u vezi s rezervacijom Doma mladih za koncert Djordja Balasevica.
- Ništa još nismo potpisali, ali smo razgovarali o terminima od 20. do 21. oktobra - kaze nam Dragolj.

Ja ne mogu da vjerujem da se ovo desava. Nakon toliko vremena.. i nakon toliko pustih prica. Imam neki taaaako dobar osjecaj ovog puta, znam da je istina! Jos uvijek vristim i skacem od srece!
 

mnogo sam se zblizila sa njom, sa njenim drustvom.
pali su i neki dogovori za more sljedece godine :) mnooogo me to raduje :)
nas pet, plaza, osamnaeste :)
sada ce i treci..ekskurzija..pa i matura..
vrijeme jako brzo prolazi, a ja sam toliko dugo stajala u mjestu i nisam bila svjesna, svega..
mnogo sam zapustila sve ovo..
ne znam zbog cega, zbog svega sto me veze, ili..ne znam.

 
nemoj plakat', nemoj zivot klet',
budi dobra, sklopi okice..
i spavaj, spavaj,
snivaj mene..

Raspust je poceo onako sumorno, svaki dan kao preslikan..
a onda su uslijedili izlasci, i taj neki ubrzani tempo..huh.
Umorila sam se, nisam ja bas za to..
Vracam se ja Balasu, knjiiiigama. Onome u cemu istinski uzivam.  :)

mislim da ga se necu rijesiti nikada..
uvijek cu zaliti za onime sto je proslo, zato sto nisam imala hrabrosti..
i kad bih mogla vratiti vrijeme..nista se ne bi promijenilo, sve bih uradila isto.
to je ono najzalosnije.

I'm a mess.

Navikla sam uvijek tipkati tvoje ime na tastaturi, po navici.
Zadati sebi jos jedan udarac i krenuti za novim danom.
Kao neki losi obicaj.
Prosla je godina. Neki drugi cetvrti su zavrsili, kao onda ti.
Premotavam onaj dan u glavi, one poslije, onaj zadnji..
One slucajne susrete u gradu, i onaj eye - contact.
Dok su nam se pogledi sretali, sve je bilo kao prije,
a zapravo nista nije bilo.
Ali ne stojim ja u mjestu, ne tapkam u mraku sve ove mjesece, uvjeravam sebe. Samo se ponekad vratis, ucinis da izgubim tlo pod nogama,
i to je sve.
Ne ostajem vise budna duboko u noc,
dok Balasevic svira u noci, pod mjesecevim svjetlom
i nadam se..zudim.
Pomirila sam se sa svime.
Lijepe uspomene se vrate, rekla sam vec, neki trenuci sjete, ali to je sve.

Dani prolaze jako brzo, jos tako malo i uzivat cu po cijele dane u svome Sarajevu, najljepsim parkovima, zalascima sunca, izlascima sa najdrazima.. Istinski to jedva cekam, zaista sam umorna, do srzi. Dosta mi je ucenja do kasnih sati, ranog budjenja, pritiska i svega sto skola nosi, ali opet..mislim da ce se isplatiti. A kada te jos tamo ocekuju neka draga lica, onda sve to bude mnogo, mnogo lakse. Ne znam o cemu da pisem, ne desava se nista posebno.

when he holds you close,
when he pulls you near,
when he says the words you've been needing to hear..
I'll wish I was him 'cause those words are mine,
to say to you till the end of time ♥